struka(e): medicina

dijabetes insipidus (grč. δıαβήτης: protjecanje i lat. insipidus: bez okusa), rijedak metabolički poremećaj obilježen prekomjernim izlučivanjem rijetke (hipotonične) mokraće (više litara na dan) i jakim osjećajem žeđi. Uzrok može biti relativni ili apsolutni manjak ADH (antidijuretskog hormona; tada je to hipofizni ili centralni dijabetes insipidus) ili pak neosjetljivost epitela bubrežnih tubula i sabirnih kanalića na taj hormon (nefrogeni dijabetes insipidus). Nedostatak ADH može biti prirođen ili stečen. Stečeni hipofizni dijabetes insipidus najčešće je posljedica ozljede ili tumora područja hipotalamusa i hipofize, a rjeđe upalnih, cirkulacijskih i drugih poremećaja. Nefrogeni dijabetes insipidus posljedica je bubrežnih bolesti (pijelonefritis, amiloidoza, policistični bubreg) ili oštećenja zbog poremećaja mijene tvari (hiperkalcemija, hipokalijemija) ili otrovanja. Liječenje obuhvaća primjenu ADH i njegovih analoga a gdjekad klofibrata, klorpropamida i karbomazepina. Nefrogeni dijabetes insipidus liječi se tijazidima i klortalidonom.

Citiranje:

dijabetes insipidus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 22.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/dijabetes-insipidus>.